Centar za kulturu Grada Krka

Palače grada Kotora i grada Perasta – nekada i sada, izložba Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru
Galerija Decumanus
Štorija o galiji Cristo Ressussitato
Palače grada Kotora i grada Perasta – nekada i sada, izložba Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru
Autorice izložbe: Radojka Abramović i Jelena Karadžić
Otvorenje: 04. listopada, 19.00
Radno vrijeme: pon. – pet., 10.00 – 12.00; 18.00 – 20.00
Dokumentarna izložba Palače grada Kotora i grada Perasta – nekada i sada, nastala je u okrilju Pomorskog muzeja Crne Gore sa sjedištem u kotorskoj palači Gregorina, a njezine su autorice djelatnice Muzeja: povjesničarka umjetnosti Radojka Abramović i etnologinja Jelena Karadžić.
Tom je izložbom predstavljena povijest plemićkih i kapetanskih palača Kotora i Perasta, s time da je izložbenim dijelom obuhvaćena serija (starih i suvremenih) fotografija kojom se uspoređuje izgled i stanje palača nekada i danas.
Kotor je od svih jugoistočnih srednjovjekovnih gradova ponajviše zadržao odlike tipičnog srednjovjekovnog mediteranskog grada. Uske uličice, ravne ili vijugave, koje uglavnom vode od trga do trga, specifične po svom izgledu i namjeni, gotovo uvijek krase palače koje su svojom reprezentativnom pojavom u odnosu na ostale građevine u fokusu pogleda prolaznika. Kotor je svoj izgled grada dobio u 13. i 14. stoljeću, odnosno u vremenu kada se u velikoj ekspanziji gradnje započinju graditi velike kamene kuće i palače kotorskih plemića, nadrastajući prvobitnu, skromniju, arhitekturu stambenih objekata, rađenu uglavnom od drva. Dakle, upravo u vrijeme završetka izgradnje nove Katedrale sv. Tripuna, kotorska vlastela naručuje palače, raskošne kuće koje karakteriziraju prozori u obliku bifora i trifora s raskošnim timpanima iznad ulaza, bogatom kamenom dekoracijom lukova nad prozorima. S njih se izlazilo na balkone raskošno kićene balustradama. Majstori koji su izrađivali idejne planove i gradili kotorske palače bili su uglavnom domaćeg porijekla, Kotorani, ali je među njima bilo i Dubrovčana, Zadrana i Venecijanaca. Danas se u Kotoru može nabrojati dvanaest plemićkih palača koje možemo okarakterizirati kao građevine kojima atribut palača ne pripada isključivo zbog njihove raskošne arhitekture, već puno više zato što su to bili domovi kotorskih plemića koji su svojim djelovanjem ostavili traga u javnom, kulturnom, administrativnom, vjerskom i gospodarskom životu Kotora, čime su i njihovi domovi postali kulturna i gospodarska središta grada.
Izložbom sistematizirane palače grada Kotora: palača obitelji Bucchia, palača Pima, palača Bisanti, palača Biscucchia, palača Vracchien, palača Drago, Kneževa (Providurova) palača, palača Jakonja, palača Grubonja, palača Gregorina i palača Lombardić.
Perast je jedan od najljepše pozicioniranih i strateški najvažnijih gradova u Kotorskom zaljevu. Kako početkom 16. stoljeća Kotor doživljava procvat, u ekonomskom i političkom smislu, tako ekonomski jačaju i mnoga manja mjesta raštrkana oko Zaljeva, posebice Dobrota, Perast i Prčanj. Perast pod zastavom moćne Serenissime postaje strateški i duhovni centar Boke kotorske, a što može zahvaliti i svome geostrateškom položaju. On nije utvrđen, ali je njegova jezgrovita struktura zatvorene formacije, s obrambenim kulama, tvrđavom nad gradom i shemom osmišljenih ulica s kućama i palačama, uvjetovala koncept grada koji u urbanističkom smislu predstavlja pravu rijetkost. Međutim taj barokni grad nije narušila pretencioznost baroka, već je u simbiozi sa skladom i jednostavnošću Perast rođen uz tradicionalne elemente domaćeg graditeljstva. U Perastu se pored velikih kamenih, kapetanskih kuća nalazi i devetnaest palača, iz 17. i 18. stoljeća s baroknim karakteristikama u koncepciji i detaljima. Uglavnom prate specifičnosti bokeljskih palača s vidionicom, viđenicom ili belvederom. Kod peraških palača zanimljivo je da vidionica kao elemenat tradicionalne arhitekture poprima još jedan karakter – potkrovne vidionice nastavljaju se na čitavu novu etažu, s naglašenom središnjom osi na tri ili četiri etaže, formirajući na posljednjoj etaži suženi belvedere. Također, poštivan je osnovni princip s centralnim salonom i najmanje četiri sobe: La casa di un padron, quatrro stanze ed un salon. Bez provincijalnih momenata, a opet zaodjenute posebnom elegancijom, palače Perasta najljepši su dragulji bokokotorske obale.
Izložbom sistematizirane palače grada Perasta: palača Bronza, palača Šestokrilović, palača Mazarović, palača Balović, palača Visković, palača Brajković-Martinović, palača Smecchia, palača Lučić-Kolović-Matikola, palača Bujović i palača Zmajević.


