Predstavljen izložbeni projekt LINK IN ART 12 i otvorena prva od tri projektom obuhvaćene izložbe – Ješka slikarice Natalije Borčić

Predstavljanje ovogodišnjeg izložbenog projekta LINK IN ART 12 na temu Povratak organskom – novi ekspresionizam i otvorenje prve od tri projektom obuhvaćene izložbe Ješka slikarice Natalije Borčić, priređeno je u krčkoj Galeriji Decumanus, 26. lipnja 2026. godine. Izložbu je, pored autorice i Igora Gržetića, ravnatelja Centra za kulturu Grada Krka, publici približila i otvorila kustosica Luisa Ritoša, ujedno i autorica tekstova publiciranih u dvojezičnom katalogu koji objedinjuje sva tri izložbena poglavlja.

Osim izložbe Natalije Borčić, projektom LINK IN ART 12, kojeg donosi Centar za kulturu Grada Krka, obuhvaćene su još dvije izložbe, i to Beskraj slikarice Ariane Herceg koja će otvorena biti od 17. srpnja do 06. kolovoza te Liminal Space američkog kipara Jonathana M. Davisa koja će publici na raspolaganju biti od 07. do 27. kolovoza.

– Drago mi je pozdraviti vas u ime Centra za kulturi koji već 12 godina publici donosi izložbene cjeline postavljene u okvir projekta LINK IN ART, a sve s ciljem povezivanja dionika suvremene likovne scene – samih likovnjaka s povjesničarima umjetnosti i teoretičarima likovnosti. Ovogodišnji projekt donosi tri iznimne izložbe, i to one hrvatskih slikarica Natalije Borčić i Ariane Herceg te američkog kipara Jonathana M. Davisa koji će svoju recentnu likovnu produkciju predstaviti u sklopu teme Povratak organskom – novi ekspresionizam. Ta je tema izravan nastavak one prošlogodišnje pod nazivom Suvremena znanstveno-fantastična likovnost: Ostanimo u budućnosti (utopija/distopija), a propituje moguće situacije i scenarije nakon vizualiziranih distopija koje su u ovome slučaju obilježene povratkom dominirajućoj prirodi, pejzažnim motivima i intenzivnom koloritu, kazao je Gržetić.

  – Ove godine projektom LINK IN ART predstavljamo troje umjetnika koji su svaki na svoj način zaokupljeni temom prirode i njenim raznovrsnim mogućnostima i značenjima, istakla je Ritoša. Uz prirodu vidimo da im polje interesa obuhvaća motiv prostora, kako intimnog tako i onog vanjskog. Preplitanje vanjskog i unutarnjeg, te definiranog i nedefiniranog prostora Natalia Borčić i Ariana Herceg prikazuju kroz medij slikarstva, dok se Jonathan M. Davis koristi trodimenzionalnim objektima koje izrađuje u mediju stakla. Ekspresionizam je sam po sebi širok pojam, prvotno se veže uz pokret koji se javlja početkom 20. stoljeća u izrazu njemačkih autora. Kao reakcija na naturalizam, ali i impresionizam umjetnici daju prednost unutrašnjem impulsu, a obrisi stvarnog manje su važni. Umjetnikov unutrašnji život glavni je motiv slike, oni dočaravaju svoja stanja. Često govoreći o neugodnim doživljajima, strahovima, tjeskobi i smrti bez ukrašavanja, pretjeranog korištenja simbola i mitologije, otvaraju nebrojene mogućnosti izraza novim generacijama. Kasnije se razvija apstraktni ekspresionizam i novi ekspresionizam, kada slikari u potpunosti napuštaju figuraciju i naraciju. Ekspresionizam postaje sinonim za brzu gestu, jake boje, dominaciju određenih boja te slobodan slikarski izraz. Dvije spomenute slikarice upravo to i spaja, sklonost monokromatskom izrazu, ekspresivna gesta, dopuštanje da se slika sama odvije, razlije – uz minimalne intervencije. Međutim one ne napuštaju figurativno, dapače, ono ostaje treperiti u slici. Sličan proces prolazi i Jonathan M. Davis koji kroz mediji stakla sebi dopušta slobodnu igru različitih formi. Zazivajući liminalna stanja i prostore, on hvata zaustavljenu gestu u tri dimenzije. Staklo je po prirodi liminalno, ono je čvrsto, a opet propušta svjetlost i pogled, čime se fizički ostvaruje preplitanje vanjskog i unutarnjeg. Kroz prozirnost stakla i ekspresivnost poteza, gledatelj je pozvan zakoračiti u onaj prostor između, gdje se materija pretvara u emociju. Konkretno, radovi Natalije Borčić koje u slijedu od tri izložbe imamo prilike prve vidjeti, otkrivaju tajne otoka Visa kojem se autorica kao Višanka neprestano vraća i od njega ne odustaje. Njezino slikarstvo odiše lakoćom, zaigranošću i spontanošću, apstraktno se miješa s figurativnim na zabavan i prirodan način. Sam medij koji koristi ustvari je svojevrsni eksperiment, miješa tehniku ulja i akrila na platnu, a u kemijskom susretu ta dva elementa, ulja i vode, dolazi do pojave posebno zanimljivih tekstura koje ona izdvaja. Od neobičnih mrlja i oblika, sigurnim i znalačkim potezima, kreira prizore ljudi, biljaka, plaža i mora. Boje su jasne, dominira tirkizna u svim nijansama, uz plavu i zelenu. Osim njih javljaju se delikatne naznake ostalih boja s povremenim namjerno naglašenim akcentima komplementarnih boja – ružičaste, narančaste ili žute. Slikarica na majstorski način radi prelaze u figurativno, nudeći nam igru osjetila, pri čemu gledajući neku njezinu sliku možemo ući u nadrealističan prizor. Viške plaže nas oduševljavaju, pozivaju na avanturu, a istovremeno nude odmor, smirenje, prisjećanje. Međutim, u prikaze koji izazivaju zebnju uvrstila bih motiv viških tunela. Oni su uglavnom građeni tijekom Hladnog rata, kao zaštita u slučaju nuklearnog napada – cilj je bio pretvoriti otok u nepobjedivu vojnu utvrdu koja može samostalno funkcionirati mjesecima. Hladni rat bio je ozbiljna prijetnja koja se nadvijala nad cijelim svijetom, a sjećanja na Nagasaki i Hirošimu teško su blijedjela. Danas, nažalost, kao da svjedočimo ponovnom kreiranju sličnih politika. Zasad su ti tuneli turistička atrakcija, svojevrsna ješka koja mami na otok. A kontrast ratne povijesti s bezbrižnošću turističkih kupališta budi osjećaj tihe napetosti, zaključila je Ritoša.

Izložba Ješka Natalije Borčić ostaje otvorena sve do 16. srpnja, a postav je moguće razgledati svakim danom (izuzev nedjelje) od 10.00 do 12.00 te od 20.00 do 22.30 sati, odnosno uz prethodnu najavu organizatoru mailom na kultura@gradkrk.net.

Ovu su izložbu sufinanciranjem cjelogodišnjeg programa Galerije Decumanus, podržali: Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Primorsko-goranska županija.

Natalia Borčić rođena je na otoku Visu 1989. godine. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2013. godine, u klasi profesora Matka Vekića. Članica je HDLU-a i HZSU-a. Kreirala je nagrade za 14. festival radio drame – Grand prix Marulić. Osmislila je umjetnički projekt U trećoj brzini u sklopu kojeg vodi likovne i literarne radionice u domovima za starije i nemoćne. Bavi se ilustracijom te je dosad ilustrirala brojne legende i priče otoka Visa. Izlagala je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu te je sudjelovala na više umjetničkih rezidencija. Na 7. bijenalu slikarstva dobila je nagradu Mladi umjetnik 7. bijenala slikarstva te kontrapunkt nagradu Vladimir Dodig Trokut, Iva Vraneković – umjetnici umjetniku. Dijelom je projekta Island Connect u sklopu kojeg predstavlja rad Islands as a Military Fortress kojim istražuje sličnosti i razlike vojne ostavštine otoka Visa u usporedbi s otocima Tenerife, Korzika i Irska. Živi i radi na relaciji Zagreb – Vis.

LINK IN ART je projekt koncipiran kao suvremena umjetnička platforma za intermedijsko, interdisciplinarno i multimedijsko umrežavanje različitih suvremenih vizualnih praksi i različitih konceptualnih strategija, u svrhu oblikovanja otvorenog, pristupačnog i netradicionalnog sustava suvremene vizualne komunikacije. Osmišljen je po uzoru na koncept internetskog umrežavanja (na što asocira i nazivom) te direktnog, brzog i globalnog komuniciranja na društvenim mrežama, nudeći kroz matricu odabrane teme, interpretirane kroz samostalne izložbe odabranih autora, kreativni model umrežavanja autora, autorskih koncepcija i izričaja, likovno-filozofskih ideja i umjetničkih strategija te medijskih praksi i pristupa. Stvarajući tako, unutar platforme, intrigantni multidimenzionalni i multisegmentni vizualni sklop, koji kroz svaki svoj novoumreženi link uspostavlja živu i interaktivnu (često i društveno – osviještenu) komunikaciju autora, publike i zajednice.