Koncert Fidelissima advocata, odjeci s Lepanta u glazbi Francesca Uspera u izvedbi Ansambla Responsorium

Krčka katedrala, 20.00

Štorija o galiji Cristo Ressussitato

Koncert Fidelissima advocata, odjeci s Lepanta u glazbi Francesca Uspera u izvedbi Ansambla Responsorium

Ansambl čine: Sanda Audere (cantus), Tim Braithwaite (altus), Loïc Paulin (tenor), Darko Solter (bassus), Silvio Richter (violina), Indrė Kučinskaitė (kornet), Tin Cugelj (trombon i umjetničko vodstvo), Maximilien Brisson (trombon), Rui Staehelin (teorba), Augustin Mršić (viola da gamba) i Alexander Paine (orgulje).

Ulaz slobodan!

Pobjeda katoličke alijanse nad osmanskom mornaricom u bitci kod Lepanta 07. listopada 1571. predstavlja jedan od prijelomnih događaja ranonovovjekovnoga Mediterana. Iako nije značajnije izmijenila ukupne geopolitičke odnose između kršćanskog i osmanskog svijeta, bitka je snažno odjeknula u kolektivnoj svijesti, osobito u Veneciji i njezinim prekomorskim posjedima na istočnoj obali Jadrana. Pouzdano je potvrđeno da su u sukobu sudjelovale i galije iz venecijanskih provincija Istre i Dalmacije, s posadama iz gradova Kopra, Cresa, Krka, Raba, Šibenika, Trogira, Hvara i Kotora. Njihov doprinos vojnom uspjehu pridonio je oblikovanju trajne memorije o Lepantskoj pobjedi, koja je u slavenskom pučanstvu ovih krajeva ostala prisutna kroz usmenu predaju i kulturološke prakse.

U Veneciji 16. i 17. stoljeća glazba je, uz umjetničku i liturgijsku, imala i izraženu protokolarnu i političku funkciju, predstavljajući znak društvene i ekonomske moći države i uzvišenosti njezinih upravnih institucija. Na to jasno upućuju povijesni izvori, osobito u opisima raskošnih glazbenih izvedbi priređenih 1574. prigodom posjeta francuskoga kralja Henrika III. Veneciji. Prema navodima Francesca Sansovina (Venetia, città nobilissima et singolare, 1581.), u Veneciji je u drugoj polovici 16. stoljeća postojalo četrdeset javnih svečanosti (tal. feste ili trionfi) s najvišom protokolarnom važnošću, u kojima su obavezno sudjelovali dužd i članovi Velikog vijeća (tal. andate publiche). Najistaknutije su svakako bile La Vergine Annunciata (spomendan utemeljenja Grada), Festa del Redentore (spomendan na oslobođenje od velike epidemije kuge 1576.) i La Sensa (Uzašašće Gospodinovo, poznato i kao Sposalizio – vjenčanje Venecije s morem). Među ostalima, Sansovino bilježi i procesiju održanu 07. listopada 1572. povodom blagdana sv. Justine u istoimenoj venecijanskoj crkvi, posvećenu obilježavanju obljetnice Lepantske bitke, a koja je nakon toga postala sastavnim dijelom godišnjeg protokola. U detaljnom opisu događaja, Sansovino spominje sudjelovanje pjevača i instrumentalista bazilike sv. Marka, koji su izvodili misu i motete izazivajući veliko odobravanje okupljenoga puka. Iako nema pouzdanih podataka o konkretnom repertoaru, razumno je pretpostaviti da je riječ bila o suvremenoj venecijanskoj produkciji, vjerojatno djelima Gioseffa Zarlina, Andree Gabrielija ili Claudija Merula. Potonja dvojica ujedno su obilježila glazbenu izvrsnost Venecije druge polovice 16. stoljeća. Kao titularni orguljaši bazilike sv. Marka proslavili su se i svojim improvizacijskim dvobojima (duelli) na dvostrukim orguljama bazilike sv. Marka, o kojima se s divljenjem govorilo u kulturnim krugovima Europe toga vremena. Već sljedeće 1573. godine, papa Grgur XIII. uvrstio je ediktom 07. listopada u katolički kalendar kao blagdan Svete Krunice, a papa Pavao VI. je 1969. taj spomendan preimenovao u današnji blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice.

Primjenjivost venecijanske glazbene produkcije u protokolarnom kontekstu jasno se očituje i u opusu Francesca Uspera, rođenog 1561. u Rovinju kao Francesco Sponga (Spongia ili Sponza). Prezime Usper preuzeo je kasnije od svojega pokrovitelja, venecijanskog odvjetnika Lodovica Uspera, vjerojatno iz političkih razloga lakše integracije u društveni i kulturni život grada na laguni. Usper je u ranoj mladosti napustio rodni kraj i nastavio školovanje u Kopru, a vrlo brzo odselio se je trajno u Veneciju gdje je, kao učenik Andree Gabrielija, izgradio zapaženu karijeru orguljaša i skladatelja. Ovim se koncertom predstavlja njegova glazbena ostavština, kao i ona njegovih suvremenika u kontekstu izvedbene prakse u Veneciji o blagdanu Svete Krunice i obilježavanju Lepantske pobjede. Iz Usperova venecijanskog razdoblja posebno se ističe poveznica s porečkim biskupom i vrsarskim plemićem Leonardom Tritonijem, kojemu je u predgovoru zbirke Messa e salmi da concertarsi nel’organo (1614.) izrazio zahvalnost za dobročinstvo i istaknuo osjećaj dugovanja zajedničkoj domovini. Okosnicu programa čini Messa concertata del secondo tuono à 5 voci iz te zbirke, čiji je stavak Credo potpisao Francescov nećak Gabriel Sponga. Zbirka je djelomično sačuvana, a osim navedene mise sadrži i motete, večernje psalme za jedan do šest glasova te nekoliko instrumentalnih sinfonia. Druga važna Usperova publikacija, zbirka Compositioni armoniche iz 1619., na programu je zastupljena motetom Ave Maria za šest glasova koja simbolizira uobičajenu praksu marijanskog zaziva ususret pomorskim izbivanjima te skladbom Battaglia per sonare e cantare à 8. Potonja se temelji na tipičnom ritmičkom obrascu koji onomatopejski oponaša zvukove bitke, dok joj tekstualnu osnovu čini motet Laudate Dominum. Program je obogaćen i djelima Usperovih suvremenika. Giovanni Battista Riccio venecijanski je skladatelj s prijelaska stoljeća o čijem ranom životu nema dostupnih podataka. Pouzdano se zna da je 1609. izabran za orguljaša Scuole di San Giovanni Evangelista, pobijedivši na natječaju upravo Usperova nećaka Gabriela Spongu. Program donosi njegovu skladbu Canzon in eccho La Moceniga za dva soprana i dva basa, iz zbirke Il Terzo libro delle divine lodi musicali (1620.). Skladba je posvećena Alessandru Grandiju, još jednom uglednom skladatelju istog razdoblja, dok naslovna posveta obitelji Mocenigo priziva kontekst teme programa jer je Alvise Mocenigo bio venecijanski dužd upravo u vrijeme Lepantske bitke. Na programu se također nalazi i motet Ecce concipies in utero, njemačkog skladatelja Daniela Speera, iz zbirke Philomela angelica cantionum sacrarum, tiskane u Veneciji 1688. Premda nastao nešto kasnije od ostalih djela, motet neposredno uglazbljuje prvi radosni otajstveni motiv Krunice, a idiomom odgovara venecijanskom repertoaru 17. stoljeća. Program okrunjuju Litaniae Gloriosissimae Virginis za četiri glasa i basso continuo Hieronimusa Talonusa, rođenog Puljanina koji je svoju glazbenu karijeru ostvario u dalekom Rimu. (Darko Solter)

Ansambl Responsorium posvetio se istraživanju i interpretaciji vokalnog i instrumentalnog repertoara 17. stoljeća s posebnim osvrtom na ostvarenja starije hrvatske glazbene baštine. Djeluje u skladu s načelima povijesno utemeljene izvođačke prakse rane glazbe, koristeći replike autentičnih glazbala te poštujući znanstveno utemeljene stilske smjernice. U potrazi za autentičnim zvucima ansambl je realizirao niz uspješnih projekata među kojima je nekoliko suvremenih praizvedbi djela hrvatskih baroknih skladatelja. Plod intenzivne muzikološke aktivnosti ansambla je nosač zvuka Tomaso Cecchino: Madrigali et canzonette a tre voci 1617. (Croatia Records, 2017.) koji je objavljen povodom 400. obljetnice tiskanja zbirke. Ansambl Responsorium redovito surađuje s priznatim svjetskim izvođačima rane glazbe i svoju posvećenost radosno dijeli s vjernom publikom, koncertirajući na brojnim festivalima u domovini te u inozemstvu. Dvostruki je laureat nagrade Ivan Lukačić žirija Varaždinskih baroknih večeri za muzikološki radi i izvođački doseg ansambla. Ansambl je nagrađen na 49. Varaždinskim baroknim večerima, 2019., za projekt Tomaso Cecchino: Psalmi, missa et alia cantica te na 52. Varaždinskim baroknim večerima, 2022. godine, za projekt Sancta Maria, Mater Ecclesiae – marijanski moteti Hieronimusa Talonusa Puljanina.