Štorija o galiji Cristo Ressussitato: Povjesničar Slaven Bertoša izlagao o imenima galija u Bitci kod Lepanta, s posebnim fokusom na krčku

U sklopu manifestacije Štorija o galiji Cristo Ressussitato kojom je Centar za kulturu Grada Krka proslavio 454. obljetnicu Bitke kod Lepanta, red. prof. dr. sc. Slaven Bertoša, autor monografije Lepant 1571. i krčka galija: itinerari istraživanja, u Malenoj vijećnici Grada Krka održao je izlaganje pod nazivom O imenima galija u Bitci kod Lepanta, donijevši malen, ali vrlo zanimljiv i važan aspekt sudjelovanja galija u navedenom pomorskom okršaju.

– Lepantska bitka predstavlja jedan od najznačajnijih događaja vojne pomorske povijesti u svjetskim razmjerima, uveo je Bertoša. Odigrala se 07. listopada 1571. godine u sklopu mletačko-osmanskog Ciparskog rata (1570. – 1573.) kojim su Mlečani ostali bez tog važnog levantinskog otoka. Iako je za Mletačku Republiku Ciparski rat završio nepovoljno, njegove je negativne posljedice znatno ublažila upravo velika pobjeda kršćanskih snaga kod Lepanta. U toj je povijesno relevantnoj bitci sudjelovalo i osam galija s istočnojadranske obale: istarska, krčka, creska, rapska, šibenska, trogirska, hvarska i kotorska. Prema mnogobrojnim sačuvanim izvješćima o rasporedu kršćanskih snaga, nazivima galija, imenima njihovih zapovjednika te o samoj bitci, ako su samo polovinu raspoloživih ljudi Dalmacije i Istre Mlečani stavili pod oružje ili zaposlili kao galijote, s istočnojadranske obale u Lepantskoj je bitci sudjelovalo najmanje 15.000 ljudi, što je barem svaki treći čovjek u mletačkoj armadi. S obzirom da se ime slovima počelo pisati na brod tek u novije vrijeme, na novovjekovnim galijama ono nije bilo zabilježeno, nego se davalo prema crtežu na stijegu koji se na lađi vijorio. Razlike u pojedinim crtežima ponekad i nisu bile znatne pa su zbog toga galije imale relativno slična imena. Iz popisa Guida Antonija Quartija uočava se da je lađȃ koje su, u okrilju Svete lige, ime nosile po Kristu, zajedno s krčkom, ukupno bilo 15. Na lijevom krilu, ondje gdje je bila i krčka galija, bilo ih je najviše – čak devet. Prvih osam bile su galije zapovjednika Ambrogia Bragadina, a deveta Antonia Bragadina: (1) galija Krist iz Venecije, soprakomit Andrea Corner (Un Cristo, Venezia: sopracomito Andrea Corner); (2) galija Uskrsnuli Krist sa svijetom, soprakomit Simone Guoro (Un Cristo resuscitato con un mondo, Venezia: sopracomito Simone Guoro); (3) galija Uskrsnuli Krist s križem, soprakomit Federico Renier (Un Cristo resuscitato con la Croce, Venezia: sopracomito Federico Renier); (4) galija Krist iz Venecije, soprakomit Cristoforo Conducali (Un Cristo, Venezia: sopracomito Cristoforo Conducali); (5) galija Krist sa zastavom u ruci iznad svijeta, soprakomit Bartolomeo Donato (Un Cristo con una bandiera in mano sopra il mondo, Venezia: sopracomito Bartolomeo Donato); (6) galija Uskrsnuli Krist iznad svijeta, soprakomit Giorgio Calergi (Un Cristo resuscitato sopra il mondo, Venezia: sopracomito Giorgio Calergi); (7) krčka galija Uskrsnuli Krist sa zastavom, soprakomit Ludovico Cicuta (Un Cristo resuscitato con una bandiera, Venezia (Veglia): sopracomito Ludovico Cicuta); (8) galija Uskrsnuli Krist iz Venecije, soprakomit Francesco Zancaruoli (Un Cristo resuscitato, Venezia: sopracomito Francesco Zancaruoli) i (9) galija Krist s lavom iz Venecije, soprakomit Daniele Calafati (Un Cristo con un leone, Venezia: sopracomito Daniele Calafati). U središnjem dijelu flote bile su dvije galije nazvane po Kristu: (1) galija Krist iznad svijeta iz Venecije, soprakomit Girolamo Contarini (Cristo sopra il mondo, Venezia: sopracomito Girolamo Contarini) (galija Iacopa Guora) i (2) galija Krist s križem iz Venecije, soprakomit Giorgio Pisani (Un Cristo con una croce, Venezia: sopracomito Giorgio Pisani). Na kršćanskoj odstupnici bila je samo jedna galija nazvana po Kristu: galija Krist iz Venecije, soprakomit Marco da Molin (Un Cristo, Venezia: sopracomito Marco da Molin), dok su na desnom kršćanskom krilu bile tri galije Andree Pesara: (1) galija Uskrsnuli Krist iz Venecije, soprakomit Benedetto Soranzo (Cristo resuscitato, Venezia: sopracomito Benedetto Soranzo); (2) galija Uskrsnuli Krist iz Venecije, soprakomit Francesco Corner (Cristo resuscitato, Venezia: sopracomito Francesco Corner) i (3) galija Krist iz Venecije, soprakomit Marco Antonio Lando (Un Cristo, Venezia: sopracomito Marco Antonio Lando). Iz navedenih podataka vidljivo je da se po Kristu (Cristo) ukupno nazivalo osam galija, a po uskrsnulom Kristu (Cristo resuscitato) njih sedam (uključujući i krčku). Krčka galija (galera veglesana) bila je izgrađena u Arsenalu u Veneciji i povjerena Krku. Poput ostalih galija s istočnojadranske obale, a i drugih krajeva pod mletačkom upravom, nije bila napravljena isključivo za potrebe sudjelovanja u Lepantskoj bitci, nego je postojala i ranije, u razdoblju prije i poslije bitke. Nije bila izrađena prema nacrtu ili crtežu jer su tada postojale samo sheme za konstrukciju pojedinih dijelova lađe, a ne i čitave cjeline. Iz dostupnih izvora jasno je da galije nisu imale imena u današnjem smislu riječi, odnosno imena nisu bila ispisana ili urezana. Većina galija bila je obilježena prema nekoj figuri, grbu, liku ili likovnoj kompoziciji postavljenoj na krmi, a jedini natpisi na brodovima bila su gesla i latinske izreke. Također, dio galija bio je imenovan prema službenoj zapovjednoj namjeni, odnosno prema statusu osobe s najvišom dužnošću na njoj. U tu kategoriju spadaju nazivi: reala – veća i raskošnija galija zapovjednika cijele flote, capitana – nešto skromnija galija zapovjednika jednog kontingenta-eskadre i patrona – galija većih dimenzija, često u pratnji zapovjednih galija. Sve galije gradova na istočnojadranskoj obali bile su lagane – brzoplovke. Redovite mletačke galije nisu, dakle, imale svoje stalno ime, nego su ga povremeno dobivale i prema prezimenu obitelji soprakomita pretvorenom u ženski rod. One galije koje su opremali gradovi Terraferme ili prekomorskih mletačkih posjeda nosile su, pak, njihovo ime. Galije koje su se naoružavale posadom pojedinih komuna nazivale su se i po komuni koja ih je naoružavala: koparska, creska, krčka, rapska, šibenska, hvarska itd. I jedne i druge imale su i svaka svoje posebno ime prema crtežu na stijegu koji se na lađi vijorio. No, za razliku od danas, ime se, kako je već istaknuto, nije pisalo na galiju. Može se pretpostaviti da su istočnojadranski soprakomiti sami birali sliku ili lik po kojem je bila označena njihova galija. Stijeg koji se na krčkoj galiji vijorio prikazivao je uskrsnulog Krista sa zastavom pa se galija tako i nazivala: Cristo ressussitato/Cristo resuscitato. Prema mišljenju stručnjaka, prikaz Krista sa zastavom uobičajen je od 14. stoljeća u prizoru uskrsnuća. Osim tog najvažnijeg kršćanskog događaja, tako se simbolizirala i opća pobjeda nad zlom, zaključio je Bertoša.

Na sam dan Bitke kod Lepanta, u programskoj završnici, 07. listopada, program je nastavljen besplatnim izletom do Valbiske i kapelice sv. Nikole, zavjetne kapelice obitelji Čikuta (Cicuta) koja je više od dva stoljeća davala pomorce, soprakomite i galijote, a potom i misom koja se u Katedrali služila za sve stradale u bitci. Od 03. do 08. listopada, uz grob Ljudevita Čikute (Ludovica Cicute) u krčkoj stolnici bio je postavljen informativni pano s višejezičnim deskripcijama koje su čitateljima donijele sažete podatke o povijesti krčke galije i životu njezinog zapovjednika.

Program Štorije o galiji Cristo Ressussitato podržali su: Grad Krk i Turistička zajednica Grada Krka.