Hekuba – kraljica Troje, prema tekstu Marina Držića (1559.) i Lodovica Dolcea (1543.), Ansambl Dialogos

Četvrtak, crkva sv. Franje, 21.30
Ansambl Dialogos (FR) i Katarina Livljanić
Vokalni ansambl Kantaduri
Ulaz slobodan!

Ansambl Dialogos čine: Katarina Livljanić, Francisco Mañalich Raffo, Albrecht Maurer i Norbert Rodenkirchen
Kantaduri su: Joško Ćaleta, Srećko Damjanović, Nikola Damjanović, Tonko Podrug i Milivoj Rilov
Instrumenti: Norbert Rodenkirchen (flaute, dvojnice), Albrecht Maurer (viela, lijerica), Francisco Mañalich (viola)
Režija, scenografija, kostimi, titlovi: Sanda Hržić
Glazbeno vodstvo, libretto: Katarina Livljanić
Glazbena rekonstrukcija: Katarina Livljanić, Francisco Mañalich i Joško Ćaleta
Instrumentalna glazbena rekonstrukcija: Norbert Rodenkirchen i Albrecht Maurer
Prijevod: Vojo Šindolić i Katarina Livljanić

Glazbeni program zatvara Ansambl Dialogos i Katarina Livljanić u suradnji s Vokalnim ansamblom Kantaduri koji će izvesti program Hekuba – kraljica Troje, a koji inspiraciju crpi iz dva renesansna izvora. U 16. stoljeću venecijanski polihistor Lodovico Dolce (1508. – 1568.) preveo je na talijanski Erazmovu latinsku verziju (tiskanu 1506.) Euripidove antičke Hekube (480. – 406. pr. Kr.). Dolceova elegantna priča o Hekubi potakla je Marina Držića (1508. – 1567.) da u Dubrovniku preradi Dolceov tekst i napiše vlastitu dramu na hrvatskom jeziku. Izvedena je u Dubrovniku 1559. godine, nakon što je dvaput zabranjivana, jer su je vlasti smatrale previše turbulentnom. Dolce i Držić, dva mediteranska blizanca rođena i umrla istih godina, danas počivaju u dvije venecijanske crkve koje dijeli par koraka i pokoji uski kanalić ustajalog jadranskog mora kojim ne puše vjetar. Njihove dvije republike, Dubrovačka i Serenissima, stajale su kao dvije utvrde oko tog istoga Jadranskog mora, u doba kada su Dolce i Držić pisali svoje Hekube. Jesu li se ikada upoznali..?