U Galeriji Decumanus otvorena (Mala) Retrospektiva Ivana Vukušića – predstavljene skulpture, ulja na platnu i akvareli
Kao posljednja u nizu ovogodišnjih izložbi, (Mala) Retrospektiva kipara i slikara Ivana Vukušića (1922. – 1981.) u Galeriji Decumanus pred okupljenom je javnošću otvorena 23. listopada 2026. godine. Za predstavljanje umjetnika o kojem je svojevremeno pisao i Ivan Meštrović, pobrinuo se Centar za kulturu Grada Krka u suradnji s nasljednicima opusa – članovima njegove obitelji te uz podršku Hrvatske matice iseljenika – Podružnice Rijeka i Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Izložbu kojom je obilježena 45. obljetnica autorove smrti predstavili su Igor Gržetić, ravnatelj Centra za kulturu Grada Krka i Renata Garbajs, voditeljica Hrvatske matice iseljenika – Podružnice Rijeka. Postav je praćen i katalogom s publiciranim tekstom povjesničarke umjetnosti Božene Kličinović.
– Ivan Vukušić hrvatski je umjetnik čiji se likovni opus razvijao na sjecištu kiparstva i slikarstva te znanosti, tehnike i umjetnosti, kazao je Gržetić. Iako nije imao formalno likovno obrazovanje, ostvario je iznimno raznolik opus koji obuhvaća više od stotinu skulptura, dvjestotinjak ulja na platnu te oko tisuću akvarela. Vukušićev umjetnički put obilježila je snažna povezanost s kulturnim i umjetničkim životom svoga vremena. Kretao se između Zagreba i europskih središta – Rima, Firence, Beča, Pariza i Düsseldorfa – upoznajući različite umjetničke tendencije, ali pritom razvijajući izrazito osoban likovni govor. Kao matematičar i pedagog u svojem je stvaralaštvu povezivao racionalno poimanje svijeta sa senzibilitetom i osjećajem, nastojeći preciznu strukturu prostora nadograditi emocijom, ritmom i imaginacijom. U javnosti se afirmirao 1952. godine antologijskim portretom pjesnika Frana Alfirevića, možda najboljim portretom na području hrvatskog kiparstva poslijeratnog razdoblja. Portret neponovljivog lirika hrvatske poezije između dva rata u prvi mah djeluje skicozno, poput lika u zatalasanoj vodi, punog enigme, ali to je lik koji plijeni svojom zapitanošću i smirajem, plijeni svojom skrivenom teksturom koja magijski širi fenomen gledanja. Taj fenomen prenošenja složenosti fizionomije karakterističan je i za kasnije Vukušićeve portrete. Od 1952. do 1958. godine tako nastaje niz portreta istaknutih hrvatskih javnih ličnosti, među kojima su August Šenoa, Davor Jerković, Zlatko Baloković, Zlatko Tomičić, Tin Ujević, Ivan Ribar i drugi. Portret i odnos prema čovjeku pritom zauzimaju posebno mjesto u njegovoj ostavštini – jer Vukušića je zanimalo ono što se nalazi iza same fizičke pojavnosti, psihološka složenost i unutarnji svijet prikazane osobe. Godine 1958. u Senju je postavljena Vukušićeva kompozicija Na vječnoj straži nastala godinu ranije u Trnju. Iako nije pohađao akademiju imao je prirodan osjećaj za monumentalnost, za logiku akcionog kruga kao najidealnijeg principa u sjedinjavanju nekolicine figura. Pored kiparskog, jednako je zanimljiv i Vukušićev slikarski opus. U uljima i akvarelima on je uspostavljao svojevrsni dijalog figurativnog i apstraktnog, koristeći snažne kolorističke odnose, ekspresivne nanose i plošno organizirane likove. U njegovim se djelima susreću reminiscencije na različite umjetnike i pravce, od Van Gogha i ekspresionizma do Wassilyja Kandinskog i kruga Blaue Reitera, ali oni nikada nisu bili tek izravni uzori, već poticaji za vlastita promišljanja o vremenu, čovjeku i umjetnosti. Cjelokupno Vukušićevo djelo svjedoči o talentiranom umjetniku koji je vlastito iskustvo svijeta pretvarao u osoban i prepoznatljiv likovni jezik, istodobno racionalan i senzibilan, figurativan i otvoren prema apstrakciji, zaključio je Gržetić.
U nastavku, Renata Garbajs ukratko je predstavila rad Hrvatske matice iseljenika, prenijevši situaciju i kontekst koji je naposlijetku rezultirao osmišljavanjem izložbenog projekta s namjerom da se hrvatskoj javnosti predstavi zaista raznovrstan i intrigantan Vukušićev opus. Prema tome, tijekom ove i prošle godine, pored Krka, retrospektivne izložbe bile su ili će tek biti organizirane u Jablancu, Sisku, Rijeci, Lovranu, Senju i Zagrebu.
(Mala) Retrospektiva Ivana Vukušića ostaje otvorena sve do 12. studenog, a postav je moguće razgledati svakim radnim danom (izuzev nedjelje) od 10.00 do 13.00 sati, odnosno uz prethodnu najavu organizatoru mailom na kultura@gradkrk.net.
Ovu su izložbu sufinanciranjem cjelogodišnjeg programa Galerije Decumanus, podržali: Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Primorsko-goranska županija.
Ivan Vukušić rođen je 1922. u Živim Bunarima kod Jablanca, a djetinjstvo i mladost proveo je na području Velebitskog podgorja. Nakon dolaska u Zagreb, 1941. godine, završio je gimnaziju, a potom i Strojarski fakultet. Prije nego li se u potpunosti posvetio umjetničkom stvaralaštvu, radio je kao nastavnik matematike. Njegov životni i umjetnički put obilježili su boravci u europskim metropolama – Beču, Firenci, Parizu i Rimu. Od 1967. s obitelji je živio u Düsseldorfu, gdje je ostvario važan dio svog umjetničkog opusa te se posvetio izlaganju. Preminuo je 1981. godine u Zagrebu, a pokopan je na groblju Miroševac. Njegovo stvaralaštvo danas nastavljaju predstavljati članovi njegove obitelji, čuvajući i javnosti približavajući njegova djela.
