LINK IN ART 11: Suvremena znanstveno-fantastična likovnost – Moje djetinjstvo, Zoltan Horvat Cološ

Galerija Decumanus
Zoltan Horvat Cološ
Moje djetinjstvo (skulpture)
Predstavljanje izložbi iz serije LINK IN ART: 27. lipnja, 21.00
Radno vrijeme: pon. – sub., 10.00 – 12.00; 20.00 – 23.00
Kustosica: Luisa Ritoša

Krajem 20. stoljeća u literaturi ZF žanra pojavio se termin “steampunk”; ovaj izraz prvi su koristili književnici K.W. Jeter, James Blaylock i Tim Powers, danas prepoznati kao pioniri žanra. Steampunk uskoro postaje određena estetika, a moguće i etika, kako u književnosti tako i u ostalim umjetničkim pravcima. Ona kombinira elemente viktorijanskog doba i futurističkih tehnologija, u kojoj se stvaraju alternativne povijesne vizije, jedinstvene fuzije prošlosti i budućnosti. Danas je steampunk zanimljiv subkulturni, likovni i književni pokret koji zadobija sve veći momentum.

U radu Zoltana Horvata Cološa prisutne su glavne karakteristike steampunk estetike: naglašena mehanika, vidljivost svih dijelova mehanizma (cijevi, zupčanici, žice), mješanje materijala, i povijesnih razdoblja, međutim autor ima znatan pomak od steampunk žanra. Naime, klasični steampunk modeli spajaju već postojeće elemente, a on mnoge djelove kompletno sam izrađuje. U tome se ističe kao izvrstan zanatlija koji kombinira minimalno sedam zanata. Vidimo stručnost u struganju, varenju, poliranju, lakiranju, limariji, origamiju i drugim zanatima. Materijali koje najčešće koristi su drvo javora, staklo, bronca i mesing. Izbor tih materijala upućuje na to da autor teži vrsnoći, da mu je bitna dugovječnosti i kvaliteta rada, koju, možemo slobodno reći, majstorski dostiže. Precizna elegancija izrade stapa se s dojmom raskoši i ekskluzivnosti. Drvo, svojom prirodnom teksturom i toplinom pruža kontrast hladnim metalnim dijelovima, čime skulpture dobivaju dozu organskog. Bogatim detaljima, sjajem i oblikom ovi nas radovi privlače da im priđemo bliže i pokušamo odgonetnuti ne samo njihovo značenje, već i prijašnju funkciju pojedinih dijelova. Primjećujemo da se neki sastoje od komada muzičkih instrumenata, uočavamo trubu, violinu, klarinet i saksofon. Ostarjeli ili odbačeni muzički instrumenti dobivaju novi život, novi smisao i novu svrhu. Uzbuđenje koje nas obuzima dok ih gledamo usporedivo je s uzbuđenjem djeteta koje otkriva novu igračku. Nadrealistički prizori koje pružaju ovi vješti sklopovi oduševljavaju maštovitošću te minucioznom i stručnom obradom. Autor nam nudi optimizam, radost stvaranja, veselost napretka, euforiju otkrića. Inspiriran romanom Julesa Vernea “80 dana oko svijeta”, on kreira intrigantan, starinski “Balon” koji evocira romantiku i avanturistički duh. Interesantno je da balon iznutra svijetli, što otvara mogućnost njegove upotrebe kao lampe ili lustera, a dno, gdje se inače nalazi kabina, iznenađuje otkrićem da je zapravo riječ o brodici, koja, ako je obješena poput lustera, doslovno postaje leteći brod.

Jedrenjaci, jedrilice i brodovi pojavljuju se kao česti motivi. Utjelovljuju želju za putovanjem i lutanjem te prizivaju pustolovinu izvan vremena i prostora. Oni postaju duhoviti strojevi koji nas razveseljavaju i zabavljaju te nam dopuštaju da osjetimo dječju radost. Pred nama je složen, višeslojan rad prepun neobičnih momenata. Iako sve izgleda vrlo kompaktno i funkcionalno, nažalost, ove kreacije nemaju unutrašnji mehanizam koji ih pokreće. Premda nepomični, oni se ipak kreću, zvuk ostaje njihov nevidljiv, ali moćan pratilac. Svaki materijal, svaki spoj i površina nose svoju vlastitu rezonancu, koja se na dodir budi. Kad kovine zveckaju čuje se rezak ton, koji ostaje u prostoru kao odjek nečega iz davnina. Miris drva i metala koji prožima prostor, budi osjetila, emocije i priziva sjećanja. Ovi radovi mogu biti korišteni u dizajnu interijera, kao ukras, ali i sa svrhom. “Svetionik” svijetli u tami i može poslužiti kao noćna lampa. Rad “Tesla” je, također, lampa sastavljena od ostataka plinske svjetiljke, podsjećajući nas kako su se nekad osvjetljavali prostori. Sadrži dirljivu, minijaturnu sliku Tesle na plavoj podlozi. Tajanstveni likovni elementi izazivaju naše čuđenje i divljenje. Znanstvenik i vizionar Nikola Tesla svojim rukama “zaziva” električnu energiju i podsjeća nas na nesagledive mogućnosti prirode koje još leže neotkrivene i neupotrebljene. Isto tako, Zoltan Horvat Cološ svojim originalnim i razigranim djelima, priziva alternativnu prošlost u koju možemo zaviriti jedino kroz njegov rad.

Ova djela trepere sofisticiranošću, dok istovremeno izražavaju asketsku strogoću i baroknu veličanstvenost. Mesing, bronca i bakar, sa svojom lumino-znošću evociraju procese preobrazbe. Staklo, sa svojom prozirnošću, stvara svjetlosne efekte u kojima reflektirani sjaj djeluje gotovo hipnotički. U suglasju metala, drva i stakla, prošlosti i budućnosti, sastoji se samosvojna i zavodljiva semiotika njegovog izraza. Horvatov inovativni i entuzijastični pogled na svijet rasterećuje nas, daje nam slobodu da budemo, postojimo i maštamo, slobodni od imperativa djelovanja, u prostoru i vremenu gdje bivanje samo po sebi ima vrijednost.